Dugo, duže…

Nisam eto nešto posebno pisme ali po nekad poželim i ja da pišem. Pokušavam. tražim rijeći, smišljam a opet ništa. Opet nema ni mene ni njih u svoj mojoj prići. Opet su to samo one prazne strane bloga gdje ljudi u nedostatuku zanimljivih fotografija i napornih melodija napuštaju svoj otovreni prozor beowsera i odlaze na neku drugu daleku stranicu interneta u potrazi za novom igrom u potrazi za novom zabavom o kojoj će sutra da pričaju svojim drugovima, prijateljima i neprijateljima koje mrze iz dubine duše ali ne znaju to da pokažu pošto ih niko nikada nije odveo na tamnu stranu mjeseca gdje žive oni mali ljudi bez nade u jedan novi život

2 komentara

Komentariši